KOMPJUTERSKI - CYBER KRIMINAL
Kompjuterski kriminal, za razliku od drugih oblika kriminaliteta, još uvijek ne predstavlja zaokruženu fenomenološku kategoriju, te ga je nemoguće definisati jedinstvenim i preciznim pojmovnim određenjem. Kompjuterski kriminalitet je kriminalitet koji je usmjeren protiv bezbjednosti informacionih (kompjuterskih, računarskih) sistema, u namjeri da se sebi ili drugom pribavi određena korist ili da se drugome nanese kakva šteta. Također, prema nekim definicijama kompjuterski kriminal se određuje kao zloupotreba kompjutera u smislu svakog događaja, koji je u vezi sa upotrebom kompjuterske tehnologije, u kome žrtva trpi ili bi mogla da trpi gubitak, a učinilac djeluje u namjeri da sebi pribavi korist.
Evropska konvencija o kompjuterskom kriminalitetu predviđa četiri grupe djela i to: djela protiv povjerljivosti, integriteta i dostupnosti kompjuterskih podataka i sistema (nezakoniti pristup, presretanje, uplitanje u podatke, korištenje uređaja, programa), djela vezana za kompjutere (falsifikovanje i krađe), djela vezana za sadržaje (najčešće se javlja u obliku dječije pornografije, a obuhvata posjedovanje, distribuciju, transmisiju, čuvanje ili činjenje dostupnim ovih materijala), djela vezana za kršenje autorskih prava.
U tom smislu kompjuterski kriminal se može podijeliti i na: politički (cyber špijunaža, haking, cyber sabotaža, cyber terorizam, cyber ratovanje), ekonomski (cyber prevare, haking, krađa internet usluga i vremena, piratstvo softvera, mikročipova i baza podataka, cyber industrijska špijunaža, lažne internet aukcije), proizvodnja i distribucija nedozvoljenih i štetnih sadržaja (dječija pornografija, pedofilija, vjerske sekte, širenje rasističkih i nacionalističkih ideja i stavova, zloupotreba žena i djece, trgovina ljudskim organima, oružjem i drogom) i povrede cyber privatnosti (nadgledanje elektronske pošte, spam, prisluškivanje i snimanje).