Elektroinstalacije u industriji i zgradarstvu

• izrada i projektiranje elektroinstalacija stambenih i poslovnih objekata
• NN priključak i postrojenja  ( trafostanice, agregati, razvodne NN stanice, kompenzacijske stanice  jalove energije, UPS )
• izrada elektroinstalacija industrijskih objekata
• izvedba elektroinstalacija u elektromotornim pogonima
• servisiranje elektromotornih pogona i instalacija jake struje
• izrada instalacija u zonama protueksplozivne zaštite
• projektiranje, izrada i shemiranje razvodnih napajačkih ormara
• projektiranje, izrada i dobava rasvjetnih tjela ( 3D vizualizacija i proračuni )

Elektroinstalacije Tićino sistemom

Jedan je od najzastupljenijih načina za izvedbu elektroinstalacija.

Sistem postavljanja cijevi prije betoniranja u šalovane deke i zidove donedavno se je koristilo samo u industrijskim i višestambenim objektima.

Kako je ovo jedan od najekonomičnijih izvedbi elektroinstalacija kako vremenski tako i estetski, postao je uobičajen način izvedbe i kod manjih privatnih stambenih objekata. Dubljenje zidova (štemanje) i izvedba proboja svedena je na minimalu a tako i oštečivanje zidova i kasnije krpanje. Kako bi se na vrijeme izvela kvalitetno ova vrsta instalacija investitor se mora već prije same gradnje odlučiti za izvođača elektroinstalacija koji će tjekom cijele faze izgradnje biti prisutan te na vrijeme  tj. prije betoniranja postaviti odgovarajuće elektroinstalacijske cijevi, elektroinstalacijske spojne i razvodne kutije. Često ljudi zanemaruju elektroinstalatere prije gradnje pa kada dođe vrijeme da se uvede struja u kuću dolazi i faza razbijanja, bušenja, lupanja, buke, prašine, a sve se je to moglo izbjeći da su elektroinstalateri bili prisutni na vrijeme.

Kod postavljanja cijevi treba obratiti pozornost da se obuhvate svi segmenti elektroinstalacija koji će se izvesti tj jake i slabe struje.

Cijevi moraju biti pravilno i u skladu sa propisima struke dimenzionirani zadovoljavati čvrstočom i kvalitetno zaštićeni prije betoniranja kako ne bi došlo do njihovog oštećienja. Isto tako treba paziti i na kuteve savijanja i na dužine te staviti prolazne kutije radi kasnijeg lakšeg uvlačenja električnih vodiča i kabela.

Danas na tržištu postoji mnoštvo izvođača elektroinstalacijskih cijevi a kod odabira treba obratiti pažnju ne samo na cijenu nego i na propisane standarde i certifikate koje garantiraju da će instalacijske cijevi biti kvalitetne i zadovoljiti potrebe i zahtjeve za odgovarajućim tipom elektrinstalacije.

Klasična izvedba elektroinstalacije

Izvedba i adaptacija elektroinstalacija klasičnim sistemom dubljenja šliceva i postavljanje elektroinstalacijskih vodiča, kabela te razvodnih i spojnih kutija gipsanjem.

Elektroinstalacije se izvode na novim objektima izgrađenim od opeke i  adaptacijama, postavljanjem elektrinstalacijskih cijevi, kabela i vodiča u izdubljene zidove i deke.

Sve modernijim alatima i pomagalima kojima elektromonteri  stručno rukuju, i takvi zahvati koji su neizbježni i kod novogradnje sa lakoćom  će uz minimalne štete kod dubljenja zidova ili proboja izvršiti kvalitetno.

Nadžbukno izvođenje električnih instalacija (OG sistem elektroinstalacija)

U usporedbi sa podžbuknim, nadžbukne instalacije se izvode brže i lakše, ali imaju i svoje nedostatke. Prije svega one su skuplje, a u pojedinim slučajevima nisu primjenjive iz estetskih razloga. Električne instalacije u industrijskim halama, elektromotornim pogonima, drvenim objektima se najčešće izvode kao nadžbukne. Pri nadžbuknom izvođenju električnih instalacija vodovi se na zid pričvršćuju pomoću obujmica. Obujmice se na zid postavljaju: učvršćivanjem pomoću tiplova i vijaka, lijepljenjem i zakivanjem čavlićima vodeći računa da minimalna udaljenost zida i kabla bude 5 mm.

Obujmice se moraju postavljati na minimalnoj udaljenosti 25 cm horizontalno i svakih 40 cm vertikalno. Najveća dozvoljena udaljenost obujmice od razvodne kutije je 10 cm.

Od poda do visine 2 m kablovi moraju biti dodatno zaštićeni od mehaničkih oštećenja. U industriji se često kompletna trasa kabla štiti od oštećenja uvlačenjem kabla u metalne i plastične (SPN) cijevi. Krajevi cijevi moraju biti zaobljeni ili se postavljaju plastični zaobljeni završeci. Ukoliko metalne cijevi nemaju unutarnji izolacioni sloj tada obavezno moraju biti uzemljene, odnosno mora se postići izjednačenje potencijala. Industrijski objekti su obično građeni od metala tako da se izjednačenje potencijala postiže upotrebom metalnih obujmica kojima se instalacione cijevi učvršćuju na metalnu konstrukciju objekta. Kablovi, utičnice i prekidači se postavljaju na istim udaljenostima od poda, stropa, ugla, vrata i prozora, kao i kod podžbuknog izvođenja instalacija. Na mjestima gdje postoji opasnost od oštećenja kabla isti se uvlače u fleksibilne ili krute metalne cijevi. Najmanji dozvoljeni razmak između električnog kabla i drugih instalacija je 30 mm. Ako se u blizini kabla nalaze instalacije grijanja, dimnjak ili drugi izvori toplote kabl se mora izolovati od njih toplotnom izolacijom ili instalirati na dovoljnu udaljenost od njih.

Šemiranje te izvedba razvodnih i mjernih elektroinstalacijskih ormara za stambene i industrijske objekte

Električna energija od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje prolazi kroz više faza u kojima se transformira, prijenosi, mijeri i raspoređuje za što su potrebni razni aparati i uređaji. Jedna cjelina takvih aparata i uređaja se zove razvodni uređaj. Postoje sljedeće vrste razvodnih uređaja: razvodna postrojenja, razvodni ormari (RO), razvodne table (RT) i razvodne kutije. Razvodna postrojenja se koriste uglavnom na visokom naponu, a to su trafo stanice i sl. U svakom objektu postoji glavni razvodni ormar (GRO) ili glavna razvodna tabla (GRT) na koju se dovodi energija, a sa nje se distribuira prema ostalim razvodnim uređajima u objektu.

Razvodni ormari i razvodne table se izrađuju od lima, silumina i od plastike. Zbog dobrih osobina plastike (otpornost na koroziju, niska težina, dobra električna izolacija) danas se sve više razvodnih uređaja proizvodi od plastike.

Instalacija gromobrana

Montaža gromobranske instalacije se vrši prema odobrenom projektu. Često se pri izvođenju građevinskih radova odstupa od projekta, tako da je ponekad potrebno prije montaže gromobranske instalacije izvršiti doradu projekta. Najvažnije je da se provjeri ima li na krovu i zidovima objekta metalnih površina koje nisu u projektu, te da li se odvodi i mjerne kutije mogu postaviti kako je predviđeno. Prvi korak pri izradi instalacije je postavljanje nosača trake (potpora) i mjernih kutija. Mjerne kutije se postavljaju na visini 2 m od tla. Nakon što se montiraju potpore i mjerne kutije pristupa se postavljanju trake. Traka se mora postaviti po suhom vremenu i to što brže. U slučaju nevremena sa grmljavinom djelomično postavljena traka može ugroziti objekat više nego da je objekat bez gromobrana. Traka se postavlja 10 cm iznad nivoa krova i to okomito na krov – “na nož”. Na zidove se traka montira podžbukno (ispod fasade) ili nadžbukno na potporama. Ukoliko se traka postavlja nadžbukno izlaz trake iz tla mora biti premazan katranom i zaštićen metalnim štitnikom izrađenim od L-profila dužine 160 cm. Metalni štitnik se montira na zid pomoću tipli. Sva spajanja trake se vrše pocinčanim vijcima M8x18 mm uz preklop dužine minimalno 10 cm. Bitno je napomenuti da se na gromobransku instalaciju moraju spojiti sve metalne površine veće od 2 m2 (oluci, cijevi, ventilacioni kanali itd.). Ukoliko se gromobran izrađuje od trake ili pune žice razmak između potpora na sljemenu je 1 m, po ostatku krova 1,5 m, a po zidovima 2 m. Međutim ukoliko se koristi uže razmak između potora se smanjuje na 0,5 m duž cijele trase. Pri odabiru vrste materijala za izradu gromobrana treba voditi računa o materijalima iskorištenim za izradu objekta, jer nije dobro kombinirati raznovrsne materijale. Npr. ukoliko su oluci na objektu od bakra najbolje je koristiti bakar za izradu hvataljki i odvoda, dok se u zemlju polaže traka od nehrđajućeg čelika. Spoj FeZn čelične trake i bakarne žice se ostvaruje pomoću olovnog uloška. U slučaju da direktno spojimo raznorodne materijale koji su inkompatibilni dolazi do ubrzane korozije. Pri udaru groma u objekat olovna pločica se istopi pa je treba zamijeniti. Zbog toga je bolje rješenje upotreba trake od nehrđajućeg čelika, jer tada ne moramo postavljati olovni uložak.

U zadnje vrijeme prakticira se izvedba gromobrana sa inox žicom 10mm presjeka koja poskupljuje izvedbu ali kvalitetom i trajnošću daleko prednjači nad klasičnim Fe/Zn sistemom.